Zamislite svijet u kojem bismo živjeli u čišćem okolišu, s vrhunskim zdravstvenim uslugama, izuzetnom sigurnošću u prometu i znatno stabilnijoj ekonomskoj situaciji. Zvuči li vam kao znanstvena fantastika ili popis dobrih želja za početak godine? Trenutno možda i jest popis dobrih želja, ali ambiciozni ciljevi su pokretač promjena. Da bismo ih postigli potreban nam je dodatan tehnološki napredak, pogotovo onaj koji će moći odgovoriti zahtjevima obrade enormnih količina tzv. "velikih podataka" (Big Data), a to mogu superračunala.

Riječ je o izuzetno moćnim računalima koja se koriste za najzahtjevniju obradu podataka, a u svijetu su se pojavila 1960-ih godina. Danas su ona, naravno, neusporedivo brža i bolja, a njihov razvoj je iz dana u dan sve veći. No, kakvu direktnu korist ona donose građanima?

Čemu služe superračunala?

Ako ste pripadnik mlađe generacije onda možda i znate odgovor na ta pitanje, ali svejedno ponovimo.

Superračunala ili računala visokih performansi (HPC od eng. High-performance computers) postaju sveprisutna u svakodnevnom životu i imat će sve veću primjenu na mnogim područjima.

Njihov će doprinos kvalitetnijem zdravstvu, gdje bi vrijeme dijagnostike i liječenja bilo puno kraće kao i razvoju novih terapija temeljenih na personaliziranoj i preciznoj medicini biti sve veći. Pomoći će još više pri izradi efikasnijih prometnih rješenja, čime bi sigurnost bila veća,  s manje nesreća i gužvi na cestama. Doprinijet će smanjenju potrošnje energije, a njihova uloga u poljoprivredi, primjerice, proizvodnjom kvalitetnije hrane i ublažavanjem utjecaja klimatskih nepogoda na proizvodnju bit će sve značajnija.

Superračunala imaju sve važniji utjecaj i u industriji jer znatno skraćuju ciklus dizajna i proizvodnje, smanjuju troškove i potrošnje resursa. Zanimljiv je podatak da, zahvaljujući njima, automobil može biti proizveden u 24 mjeseca, umjesto 60 mjeseci koliko je za to ranije bilo potrebno. Spomenimo i to kako su superračunala važna i za nacionalnu sigurnost i obranu, za zaštitu od kibernetičkih napada, a koriste se i u forenzici i pri nuklearnim simulacijama.

Ukratko, to su računala koja u izuzetno kratkom vremenu mogu obraditi nama nezamislivu količinu podataka te su nužna kako bismo razumjeli i odgovorili na važne znanstvene i društvene izazove. A kako EU i Hrvatska stoje na tom području?

Inicijativa za napredak u računalstvu

Europska je komisija početkom godine predstavila svoje planove za ulaganja, zajedno s državama članicama, u razvoj infrastrukture europskih superračunala, što je ključno za konkurentnost i neovisnost EU kad govorimo o podatkovnom gospodarstvu.

Naime, EU trenutačno zaostaje za Kinom, SAD-om i Japanom na tom području i nema niti jedno superračunalo među 10 najboljih na svijetu . Stoga europski znanstvenici i industrija svoje podatke danas sve više obrađuju izvan EU jer vrijeme izračuna dostupno u EU ne zadovoljava njihove potrebe. Time su direktno ugroženi privatnost, zaštita podataka, poslovne tajne i Europska komisija radi punom parom da se to promijeni.

U ožujku prošle godine Europska komisija pokrenula je inicijativu EuroHPC, koju je do sada podržalo 13 država članica i kojom se do 2020. godine planira uložiti milijardu eura za izgradnju i uspostavu vrhunske infrastrukture za računalstvo visokih performansi (HPC) i velikih podataka u cijeloj Europi. Od toga će doprinos EU iznositi približno 486 milijuna eura, a države članice i pridružene zemlje uložit će sličan iznos.

Hrvatskapretraživanje dostupnih prijevoda na prethodnoj povezniciEN••• je jedna od tih 13 država članica, čime je pristala sudjelovati u razvoju europskih superračunala koja bi se do 2022./2023. trebala naći među tri najjača računala na svijetu. Ostale države koje sudjeluju u inicijativi su Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal i Španjolska, Belgija, Slovenija, Bugarska, Švicarska i Grčka, a očekuje se pridruživanje još država.

Hrvatska superračunala uz pomoć EU fondova

Hrvatska već sada ima tri superračunala: prvo superračunalo u Hrvatskoj – Isabella  pokrenuto je prije više od 15 godina za potrebe istraživačkih projekata. Dok su druga dva superračunala osigurana uz pomoć EU sredstava. Tako je 2015. Sveučilište u Rijeci dobilo superračunalo Bura ) vrijedno 44,7 milijuna kuna, kupljeno novcem europskih strukturnih fondova. Bilo je to jedinstveno takvo računalo ne samo u Hrvatskoj, već i u bližoj regiji te se tada našlo i na ljestvici HPC Top 500 najbržih računala u svijetu. Treće superračunalo je VELEbit , dobiveno 2016. godine u okviru projekta Ministarstva zaštite okoliša i energetike za prilagodbu klimatskim promjenama financiranog sredstvima iz Prijelaznog instrumenta tehničke pomoći EU. Također, preko strukturnih fondova EU u planu je nabava dodatnih superračunala u okviru projekta Hrvatski znanstveni i obrazovni oblak (HR-ZOO ), čija vrijednost projekta iznosi više od 20 milijuna eura.

Zajedničkim naporima za vodeću ulogu europskih superračunala

Računalstvo visokih performansi osiguralo je izvrstan povrat ulaganja u Europi: nedavna studijapretraživanje dostupnih prijevoda na prethodnoj povezniciEN••• pokazala je da je svaki euro uložen u području računalstva visokih performansi u prosjeku vratio 867 EUR u povećanim prihodima i 69 EUR u dobiti. 97 % poduzeća u kojima je uvedeno računalstvo visokih performansi izjavilo je da bez njega više ne bi bili konkurentni.

Nadogradnja europske računalne i podatkovne infrastrukture na egzaskalarne (tj. barem 10¹⁸ računskih operacija u sekundi) kapacitete zahtijeva dodatna financijska sredstva, a s obzirom na proračunska ograničenja, potrebni su udruženi napori za potporu razvoja paneuropskog računalstva.  

Pozivam hrvatsku industriju i naše vrhunske stručnjake da se pridruže tim naporima kako bi europska superračunala postala konkurentna i preuzela vodeću ulogu u svijetu. O tome će, u konačnici, ovisiti naš daljnji ekonomski razvoj te napredak u znanosti i društvu.

Branko Baričević, voditelj Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj

Više saznajte: OVDJE