Šesnaest mladih iz šest država Europske unije odvažilo se prije desetak dana otputovati u talijansku Norciju u želji da pomognu u obnovi tog grada nakon jakih potresa koji su ga zadesili u kolovozu i listopadu prošle godine. To je prva grupa volontera iz Europskih snaga solidarnosti koja je otišla 'na teren' i to za manje od godinu dana nakon što je inicijativu pokrenuo predsjednik Juncker, u svom govoru o stanju Unije početkom rujna prošle godine.

Grad Norcija možda je prvi grad u koji je stigla prva skupina volontera Europskih snaga solidarnosti, ali ta sasvim nova inicijativa u Europskoj uniji već mjesecima provodi u djelo ideju pomaganja onima u nevolji. Tako je Francuskinja Manon bila prva volonterka u Europskim snagama solidarnosti i od svibnja ove godine boravi u Budimpešti. Theodoros, kao jedan od najmlađih volontera, prije mjesec dana je iz Grčke stigao u njemački Stuttgart i počeo pomagati u zajednici, poučavajući e-learning tečajeve i pružajući slične IT vještine. Prije samo nekoliko dana, snagama solidarnosti pridružio se i Talijan Marco kao njihov prvi pripravnik. Ta je forma također omogućena u okviru Europskih snaga solidarnosti čime će steći  dragocjeno iskustvo u izbjegličkom kampu u Essenu.

Članovi Europskih snaga pri tome se ne vode mišlju da je to pomoć iz koje će steći neposrednu i istovremenu korist, već žele graditi društvo pojedinaca kojima nije teško stati i pomoći onome do sebe te na trenutak zaboraviti sebe. Naravno, svaki volonter, pripravnik ili zaposlenik u Snagama ima riješene osnovne uvjete za sudjelovanje, od plaćenih troškova putovanja do mjesta pomaganja, smještaja i hrane do džeparca za volontiranje, odnosno naknade ili plaće za one koji će zasnovati radni odnos. No, vjerujem da to nije nit vodilja za oko 35 tisuća mladih od 18 do 30 godina koji su zainteresirani za sudjelovanje od prosinca prošle godine, kada su službeno pokrenute Europske snage solidarnosti. 

Iako su misija i načela Europskih snaga solidarnosti vrlo jasna, mladi koji su inicijalno spremni pomoći drugima nakon prirodnih katastrofa ili teških socijalnih izazova, već u sebi zasigurno nose vrijednosti kao što su poštovanje ljudskog dostojanstva i ljudskih prava te vjeruju u promicanje poštenog i jednakog društva u kojem prevladavaju uzajamno razumijevanje, nediskriminacija, tolerancija… S druge strane, naravno da je članstvo u Europskim Snagama ujedno i neprocjenjivo životno iskustvo. Ali i prilika jer, primjerice, oko 75 posto poslodavaca u jednoj je anketi navelo da je volontiranje prednost u životopisu.

Osim pomaganja u zajednici, svaki član ima priliku učiti i razvijati se u inspirativnom i osnažujućem okruženju. Za različite se projekte traže osobe s različitim vještinama i iskustvom, a članovi će tijekom redovitog radnog vremena biti raspoređeni po zadacima koji mogu uključivati pomoć u obnovi škole razrušene potresom, raščišćavanju raslinja radi sprečavanja požara, pomoć invalidima ili tražiteljima azila, pa do obnove bazilike Svetog Benedikta u Norciji, kao što to upravo čine volonteri iz prve grupe raspoređenih članova Snaga.

No, da bi potencijal Europskih snaga solidarnosti došao na pravu adresu potreban je i trud organizacija koje će koordinirati pomoć zajednici i rad članova Snaga. Vladine ili nevladine organizacije, gradovi ili druge jedinice lokalne samouprave, poduzeća - sve su to mogući vođe projekata povezanih s društvenom solidarnošću. U ovom trenutku mogu se javiti za financiranje u sklopu osam programa koji podupiru rad Snaga, dok ta inicijativa ne dobije i svoj vlastiti pravni okvir. No, Komisija već priprema podlogu za taj okvir, a između ostalog je u svibnju predložila dodjeljivanje proračuna od 341,5 milijuna eura od 2018. do 2020. godine. Lokalne inicijative iz Budimpešte, Stuttgarta i Norcije pokazuju koliko je važno pratiti mogućnosti koje nude inicijative Europske unije, već u začecima, a i svi ostali mogu uskočiti u taj 'vlak'. 

I još je jedna zajednička nota u izjavama Manone, Giulie, Marca, Helene i brojnih drugih članova Europskih snaga solidarnosti: Europa zaslužuje zajedništvo jer međusobnom pomoći rastemo i napredujemo svi, pojedinci koji pomažu ili oni koji tu pomoć koriste, a i društvo koje njeguje moralne vrijednosti pomaganja onima najnemoćnijima među nama. Stoga, na primjeru Europskih snaga solidarnosti čini se da teško možemo govoriti o otuđenosti mladih naraštaja i površnosti koju im nameću tehnološki napredak ili društvene mreže. Očito je da je njih više od 35 tisuća jako motivirano i zna procijeniti koliko je potrebna društvena osviještenost radi zajedničke budućnosti u snažnoj Europi.
Na nama je onda da ih i dalje podupiremo u provođenju tog stava. Tako da uistinu do 2020. godine s ponosom možemo reći da 100 tisuća mladih u Europskim snagama solidarnosti želi i može pomoći onima kojima je u tom trenu potrebna njihova podrška. Siguran sam da će među njima biti i Hrvata jer smo, na žalost, imali dovoljno situacija u daljoj ili bližoj prošlosti, kada smo morali pokazati međusobnu podršku. Time smo potvrdili da u nevolji brzo reagiramo i tražimo najbolje načine kako pomoći čovjeku, našem nepoznatom sugrađaninu ili pridošlici, bez obzira tko je, odakle dolazi ili koja ga je nevolja zadesila. I jedino je to ispravan put u građenju bolje i jedinstvene Europe.

Potpis: Branko Baričević, voditelj Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj 

Više o Europskim snagama solidarnosti možete pročitati: OVDJE